Artmedia
  Home CD sadržaji DVD sadržaji Knjige E-knjige Online škola Bojanke Online igre
                 

Logoped pitanja
Na Vaša pitanja odgovara prof. defektolog logoped Vesna Ivančević
>>>

 
 

Članci:

Disleksija

Pričam ti priču….

Naš prijatelj, a ne
neka nepoznata "čudna" osoba

Razvoj govora djeteta od rođenja do 6. godine

Čuvajte dobar glas

Poslušno ili odgovorno dijete?

Darivanje  - što želimo,  a što trebamo?

 
 
 

Darivanje  - što želimo,  a što trebamo?

 

Prosinac je postao mjesec blještavila, svjetlećih izloga i pomalo histerične potrage za poklonima. Kupuje se svašta, pazeći da se nekoga ne zaboravi, ne vodi se previše brige o cijenama, razmišlja se: pa ipak je to jednom u godini, a pod jelkom mora biti  dovoljno šarenih paketa.

A čemu zapravo služi darivanje, zašto poklanjamo? Poklonom želimo poručiti nekome da nam je stalo do njega, da želimo zahvaliti za lijepe trenutke, uzvratiti pažnju i ljubav. Međutim,  često se  darom želi pokazati i iskazati nešto sasvim drugo. Ponekad pokloni služe tome da se drugima pokaže koliko je tko moćan, koliko novaca ima, pa dijete mora dobiti najmoderniji mobitel, otac najskuplji sat, majka torbu skupocjena imena. Poklon može služiti i rješavanju osjećaja krivnje, npr. roditelju koji provodi premalo vremena s djetetom ili supružniku koji se nije najbolje ponašao pa to nastoji nadoknaditi skupim darom. A s vremenom poklanjanje može postati i  obična formalnost, mora se nešto pokloniti jer je to red, a zapravo se nema više ideja što bi bilo prikladno ni što izabrati. Tako se svi darovi svedu na kravate, marame, prigodne  predmete i tričarije koje nam vješti trgovci uspješno nude, a završe kao sakupljači prašine  u nekom kutku pa na kraju u smeću. Nekada takvi pokloni ostanu i zapakirani pa čekaju da budu proslijeđeni dalje te kruže dok ambalaža ne postane izblijedjela i sva izgužvana.  Povremeno darujemo ono što sami želimo ili mislimo da bi nekome baš to trebalo ne razmišljajući o tome želi li to darivana osoba upravo taj poklon. Tako s vremenom poklanjanje izgubi svoju pravu namjenu.

Kada roditelji biraju poklone za svoju djecu, prva im je namjera da ispune njihove želje. A što djeca žele? Naravno, žele sve što vide! Od jeftinih plastičnih sitnica do najskupljih igračaka. Za djecu su to često trenutne želje, no neki roditelji kao da smatraju da se ljubav kupuje u trgovini igračaka. Djetetu je teško nešto odbiti, teško je podnijeti moljakanja, plakanja, scene ili  samo djetetov tužan pogled. No djeca isto tako brzo shvate što je roditelju teško, što „pali“ pa to koriste kad god nešto vide i požele. S druge strane za razvoj djeteta potrebno je i iskustvo da se neke želje moraju odgoditi, a neke se nikada neće ni ispuniti. Neki roditelji to rješavaju tako da obećaju  skupocjene i željene poklone kao nagradu zbog dobrog uspjeha u školi ili za dobro ponašanje. No čim se poklon mora zaslužiti, on prestaje biti poklon, postaje plaća. A plaća nema onu emotivnu vrijednost ni poruku koju ima poklon. Naročito ukoliko se mora čekati predugo, mjesecima – što je u dječjim poimanjima vremena predalek i nedostižan cilj. Poklon nema željenu vrijednost ni ukoliko je to nešto što dijete svakako treba dobiti, zimska jakna jer je preraslo onu koju ima ili  potrepštine za školu (kod odraslih su to npr. kućanski aparati koji nose poruku da treba još više i bolje raditi svakodnevne poslove).  

Poklonima se svi veselimo, no uzbuđenje je najveće u času kada ih dobijemo,  kada su još zamotani i kada zamišljamo što je unutra. Međutim, nakon odmotavanja lijepo ukrašenih kutija uzbuđenje može zamijeniti razočaranje. Kako to izbjeći? Prije svega poklon mora biti osoban, primjeren onome kome se poklanja. Najbolji su pokloni oni koji pokazuju da nekoga slušamo i vidimo, nešto što smo zapamtili da je viđeno u nekom izlogu, da je spomenuto u nekom razgovoru. Cijena poklona ne bi smjela biti mjerilo vrijednosti, ljubav i pažnja ne iskazuje se kunama ni eurima. Sjetimo se poklona koji su nas najviše dirnuli: roditeljima je to kutijica s crtežom koji je dijete samo nacrtalo, djevojci cd s najdražom muzikom koji je njen dečko sam snimio, poklon je i pripremljen objed poslužen na posebno uređenom svečanom  stolu. Važno je da dar sadrži poruku: mislim na tebe, važan/važna si mi, volim te i želim ti to pokazati, znam što će te razveseliti i za to ću se potruditi.

Trebamo i sami sebe upitati: što očekujemo kad dobijemo lijepo umotani dar? Očekujemo li skupu stvar koju odavno priželjkujemo? Ukoliko je dobijemo, bit ćemo trenutno presretni, no kako dugo? Uskoro ćemo poželjeti još nešto veće, ljepše, skuplje, baš kao i djeca. Čak i oni koji stalno mogu dobivati najskuplje poklone uskoro osjete prazninu, više im ništa ne predstavlja pravo veselje. Jer ne veseli nas ono što želimo, već ono što trebamo. A za sretan život trebamo sasvim obične svakodnevne stvari, prijatelje za koje znamo da su tu kad nam je teško, obitelj koja će nam oprostiti kad pogriješimo, partnere koji nas prihvaćaju i uvažavaju takvima kakvi jesmo. Djeca trebaju roditelje koji ih vole mada nisu najbolji učenici ili budući umjetnici, nogometaši ili nešto drugo što djeca nisu. A to se ne pokazuje skupim poklonima, već poklonima od srca.  Novi skupi mobitel ne može biti zamjena za vrijeme koje provodimo s djecom. Kad roditelj kori dijete i veli “Tako si nezahvalan, a imaš sve što želiš“, nije u pravu, treba se upitati ima li dijete sve što treba.

Željka Čolović Rodik
prof. psihologije

 

Čituljica

 

Mozgalice i zadaci za razvijanje memorije, koncentracije i zapažanja

Mozgalomanija

Home | O nama | Proizvodi | Uvjeti prodaje | Kontakt | Artmedia © 2004-2017 | Uvjeti korištenja | Oglašavanje