|
|
Arhiva - Odgovori na vaša pitanja |
Povratak na prethodnu stranu <<< |
|
|
Pozdrav!!
Upisali smo sina u vrtić sa 1,5 godina. Nije
pričao ništa ali je sve razumio. Tamo su primjetili
da se voli dosta sam igrati i da se ne upušta u igru
sa drugom djecom. Rekli su nam da možda ima autizam.
On je sa skoro 2 godine ostao prvi put u bolnici bez
mene i od onda je on malo drugačijeg ponašanja.
Dosta se smirio. Prohodao je sa 13 mjeseci, dudu
nije koristio, bočicu je ostavio sa 2 godine, pelene
sa 3,5 godine i po tome doktori kažu da je on uredu.
Ali ja sam ga odvela psihologu, on je njezine radnje
riješio kako treba ali vokabularno nije ništa znao
reći. Rekla je da se obratimo logopedu da ona ne
vidi da on ima kakve tegobe po pitanju
hospitalizacije ali možda i može biti. Kod logopeda
smo dobili isti odgovor da on razumije naredbe ali
govor je na nivou 1,5 djeteta. Preporučeno nam da
posjetimo defektologa. Tamo je isti slučaj. Redovito
polazimo logopeda i defektologa jednom tjedno po
pola sata (što mi je stvarno malo) Napredak se
pokazao u godinu dana u govoru, ali dosta slabo, sad
već zna imenovati životinje i neke stvari... ali sad
je na tome stao i nema pomaka. U vrtiću je postao
dosta razdražljiv, kažu tete da se dosta ljuti i
baca stvari što ja smatram da se naljuti jer se ne
zna izraziti prema drugoj djeci... defektolog nam je
preporučio da ga ostavimo malo doma da se odmori od
vrtića, jedan mjesec je bio doma, a sada nam u 8.
mj. bio kolektivni što znači da je dva mjeseca doma
ali pomaka nema. Još uvijek se naljuti kad mu
stariji brat uzme nešto ili ako nije sve po
njegovom, zna se bacati na pod, bacati stvari (znam
da je to normalno za djecu). Defektolog nam je
preporučio da odemo na procjenu autizma i mi smo to
uradili tamo smo dobili nalaz koji upućuje na
poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Inače je veselo
dijete, aktivno, sve ga zanima i na ničemu ne može
dugo ostati sa pažnjom. Svi mi kažu da će to biti u
redu i da će progovoriti. Mene po malo to već jako
brine jer jednom tjedno njemu te vježbe su malo.
Dosta pričamo s njim, imenujemo mu stvari ali on
nikako da spoji u rečenicu. Kako mu u tome pomoći?
Kako vježbati s njim da on pokuša složiti rečenicu?
Poštovani,
Slažem se s vašom
roditeljskom procjenom da se počinje ljutiti i
negodovati jer se ne može izraziti. Vidim da ste
dijete uključili u sve potrebite programe, logoped,
defektolog, vrtić.
Uviđam da ste sada već
malo i u panici zbog govora. U redu je biti zabrinut
i krenuti u akciju, ali vaš stres zbog negovorenja
sigurno osjeća i dijete pa ga na neki način i
iznosi. Sada to može biti još više odbijanje govora,
nepoželjno ponašanje, ili treće....
Pišete da se pomaci
vide, i to je ono najvažnije. Da vaše dijete
napreduje u odnosu na samoga sebe. Dokle god vidite
da usvaja unutar nekoliko tjedana nove riječi,
pojmove, geste, to je dobro.
Zatim, vi se pokušajte igrati s njim dnevno po
nekoliko puta, ne mora to biti po cjeli sat,
dovoljno je od 5-15min. Igrajte se na način da vi
slijedite njega i njegove aktivnosti, budite
ogledalo, radite isto što i dijete, a tek kada vas
počinje primjećivati i posvećivati vam pažnju, ili
uključivati vas u igru, dodajte nešto svojega, što
odgovara trenutnoj igri. Nemojte ići sa onim, reci,
reci, vi komentirajte, kao za sebe ono što radi, uz
puno emocija, čuđenja, osmijeha, odobravanja...
Npr., igra autićima, vozite autić u garažu, kutija,
pa vozite ispod kauča, pa dodajemo zvuk brrrrrm, pa
se iznenada sudarimo... pa veselje ili bol, u bum,
uh jao, ili brzo zovi mehaničara, pa popravljamo...
kada dijete ode na drugu igru, idemo i mi i tako u
krug... |
|
Pozdrav,
imam djevojčicu staru 2,5godine, slabo priča
uglavnom na svom jeziku, a razumijevanje je još
gore, osim kad ona nešto želi i hoće onda nam donese
i uglavnom nas vodi za ruku i gura do mjesta gdje
želi ići. Jako je vesela djevojčica i voli se igrati
s djecom, oponaša crtiće koje voli gledati a kad joj
mi kažemo maši pa-pa ili da nam nešto donese neće.
Imamo dosta didaktičkih igračaka koje je odlično
savladala, brojeve stavlja na mjesto gdje idu,
geometrijske likove isto tako, ne znam kako da joj
pomognem da počne više komunicirati, trudim se i
pričam joj i pokazujem stvari, ali ništa. Hvala
unaprijed
Poštovani,
U ovoj dobi očekujemo
da dijete sve češće komunicira, gestom ili riječima.
Imenuje poznate predmete i ukućane. Izražava
emocije, privlači pažnju riječima. Javlja se
rečenica od dvije do tri riječi, npr. daj piti, mama
pa-pa....
Ono što je važno jest,
kako pridobiti dijete da se igra s nama i da kroz
igru uči. Neka to budu njoj poželjne i interesantne
stvari. Vi se nježno pridružite, nemojte je voditi i
podučavati, pokušajte je slijediti, budite joj
ogledalo, ono što radi ona radite i vi. Kada joj
postane zanimljiva vaša pažnja, a bude, jer je
svakom djetetu najvažnija pažnja roditelja,
postepeno uvodite nove elemente u igru. Npr. igrate
se kuhinje, dijete uzima lončiće, pravi se da pije
kakao, vi radite isto, ne tražite je da govori , ali
možete komentirati, mmm, fino je, daj još, i onda
kao odjednom, kada se uživi u igru, dodajte nešto
kaoac, vruće je, ili uh prolila sam... Ne očekujte
da ta igra traje dugo, dovoljno je i dvije minute,
ako se prebaci na nešto drugo, vi je opet slijedite.
I tako u krug.
Nemojte je
"podučavati" , igrajte se, budite zabavni, radite
ono što se njoj sviđa, a polako dodajte nove
sadržaje. na taj način vježbate pažnju, a kad imate
pažnju, zapravo učite. |
|
Poštovani!
Imam sina 16 i pol mj. i neće apsolutno ništa
pričati. Rijetko kroz plač kaže mama... Ali to je
sve. Inače je veseo dječak i jako zaigran. Nekad
imam osjećaj kao da me ni ne razumije kad mu nešto
govorim. s druge strane nešto što želi on pokaže
npr. ako želi bocu onda mi donese i stavlja u ruke
da mu napunim vode, ili donese daljinski kad želi da
mu upalim tv. Ako želi nešto sa stola stane pred
stol i onda vrišti i pruža ruke. Nekad kad se igramo
ako mu kažem da mi doda još kockica da složim on
donosi. Ili ako želi da se igramo loptom on mi
donosi i ja mu bacam... Ali nekad kao da me ne čuje.
Još ne zna ni mahati papa niti slati puse. Učila sam
ga da šalje puse i uspio je par puta, nakon toga
opet ništa. U zadnje vrijeme je počeo mahati glavom
kao "neću" npr. ako ga pitam hoćemo li spavati on
maše glavom, ali to je rijetko. Većinom je
nezainteresiran za učenje riječi i pokreta. Većinom
nikoga ni ne gleda u oči i rijetko kad se odaziva na
svoje ime. Jako je svojeglav i ako je npr. naumio da
se popne na stepenice, bez obzira koliko ga puta
vraćam on se uporno penje dok ne dostigne što je
želio. Pritom kad ga vraćam on vrišti i izvija se.
Trebam li imati razloga za brigu? Unaprijed hvala.
Poštovani,
u ovoj dobi tražimo da
dijete razumije geste, izraz lica i promjenu u tonu
glasa i odgovara na njih. Razumije jednostavne upute
i izvršava ih, npr. "daj loptu". Razumije značenje
više jednostavnih riječi. Glasa se slogovima koji
sliče pravim riječima, ma-ma, da-da, ba-ba. Javlja
se prva riječ sa značenjem, "mama". Pogledom traži
imenovani predmet. Gestom i glasanjem, pokazivanjem
pokazuje što želi. Odmahuje glavom "ne". maše pa-pa.
Pruža ruke da ga se primi.
Iz vašeg opisa vidim
govor i komunikaciju u nastajanju, ali jako
opterećenu nedostatkom udružene pažnje. To je kada i
dijete i vi gledate isti predmet o kojem trenutno
govorite, igrate se....
Važno je poticati kontak s očima sugovornika, ako ne
želi nježno mu rukama obuhvatite lice i okrenite ga
prema sebi, mazite se, pjevušite, iskoristite period
kad je dijete dobro raspoloženo ili pred spavanje...
Vježbajte da se odaziva na svoje ime. Važno je da ga
stimulirate. Potražite ideje kako stimulirati igru i
govor, knjige, internet, vrtićke tete, pedijatar,
logoped... Također pratite pomak unutar nekoliko
tjedana, ako ima napretka, nastavite dalje, ako ste
i dalje nemirni potražite savjet logopeda i
edukacijskog rehabilitatora. |
|
Pozdrav!
Imam osmogodišnjeg sina koji od rođenja drži jezik
vani. U početku sam mislila zubići, koji su strašno
sporo i bolno nicali, u odnosu na drugu djecu koju
imam. Nakon dvije tri godine od toga, kad sam mužu
predložila da bi možda dijete trebali odvesti
logopedu, on i drugi iz moje obitelji su me pokušali
ubijediti kako nema potrebe jer su i moj muž i moj
brat držali jezik vani sve do puberteta. Sad me
zanima je li to nešto što stvarno prestaje u
pubertetu ili nešto drugo.
Poštovana,
može bita anatomska
struktura čeljusti i govornog aparata sniženog
tonusa, napetosti, pa je djetetu lakše bilo u
početku, kad je jezik bio van usne šupljine. Sada se
već radi, dijelom, o anatomskoj predispoziciji, a
dijelom i o navici. Svakako posjetite logopeda,
postoje vježbe žvakanja, pijenja na cjevčicu,
sviranja puhaljki koje pospješuju razvoj mišića
jezika, obraza i čeljusti, te na taj način jezik
dolazi u usnu šupljinu, a time se i govor popravlja. |
|
Poštovana,
moj sin ima tri i pol godine. Ide u redovan vrtić.
Razumije sve na moj upit iako je tek nedavno
progovorio, rečenice su mu oskudne riječima.
Prisutni su tikovi glasovni i mahanje rukama.
Primjerice kad dođu djeca da se zaigraju, on
poskakiva i grči rukice od uzbuđenja. Tako mu teško
ide i komunikacija. Ide na vježbe iz područja
senzorne motorike. Najviše me brine to što zna
skrenuti očima u stranu, zabuljiti se u neku točku i
smijati. I naravno to poskakivanje i grčenje
rukicama. Ostalo je svega apsolutno svjestan pitat
će kad šta treba i odgovoriti iako mu je pažnja
često raspršena. Jako je imaginaran i voli glazbu.
Pjeva refrene raznih pjesama. Molim Vas za bilo
kakav savjet ili uputu jer ne znam kako da se
ponašam a i bojim se nekog poremećaja. Eeg mu je ok,
jako lijepo spava. Uredno slaže svoju robu,
sudjeluje u pripremi večere. Ako nešto nije po
njegovu jako se ljuti, onda siše palac..
Poštovana,
vaše dijete je kasnije
progovorilo i još nema dovoljno
jezičnog-komunikacijskog i gramatičkog znanja i
iskustva. Ta teškoća s izražavanjem sigurno mu
otežava uključivanje u igru i želju da i on
sudjeluje. Važno je da se govor javio i da stalno
uočavate pozitivne pomake. S obzirom na opisana
ponašanja koja vas čine nemirnom, bilo bi dobro da
odete na savjetovanje logopedu i psihologu. Oni će
vas najbolje moći uputiti kako i što poticati kod
djeteta. Kako reagirati kod određenih vrsta
ponašanja? Kada odgojno i dosljedno postupiti? Kada
biti podrška u nekoj uznemirujućoj situaciji? Važno
je da vi kao mama budete mirni u vezi s razvojem
vašeg djeteta, tada ćete moći spontano prirodno
reagirati. Dok ste u strahu to ne možete, pa i sami
nehotice djelujete na razvoj. |
|
Poštovana,
imam sina od 3 godine i 6 meseci koji još uvek slabo
govori. Vodila sam ga kod logopeda mesec dana pre
nego što je napunio 3 godine i rekla mi je samo da
mu što više stimulišem govor jer je on u tom periodu
povezivao tri reči isto tako je izgovarao i reči kao
što su "kišobran, avion, krokodil" pravilno, ali je
imao jako mali fond reči, a kada mu se postavi
pitanje ne odgovori na njega nego ga samo ponovi.
Odaziva se na svoje ime od kada je beba bio, ali
kada ga pitate kako se zove ili koliko ima godina,
odbija da odgovori. Upisali smo ga u vrtić kada je
imao 2 g. i 9 meseci i od tada se vidi mali napredak
u govoru i izražavanju, ali je to još uvek jako
slabo za njegov uzrast. Na moju inicijativu ga je
posmatrao psiholog, logoped i pedagog u vrtiću čim
je napunio 3 godine i rekli su da je s njim sve u
redu intelektualno, ali što se tiče govora da je na
nivou deteta od dve godine. Medjutim evo prošlo 6
meseci od tada, ali kod njega nije došlo do velikog
pomaka, čak šta više primetila sam da se počeo jako
čudno ponašati. Npr. kada gleda crtani posle 10-15
minuta odjednom ustane i počne da trči po stanu
gore-dole, ili kada se igra sa autićima odjednom
počne da ih baca. Jako je nestrpljiv i ne dozvoljava
da mu se nešto objasni ili pokaže nego odmah
odustane čim vidi da mu ne ide. Histeriše i baca se
po podu čim mu se nešto zabrani ili mu nije po
volji. Voli knjige i čitamo ih svako veče pred
spavanje, ali nisam sigurna da razume priče. Pre
neki dan sam mu uzela radni list za uspešno
razmišljanje i imaginaciju za uzrast od 3-4 godine i
na moje iznenađenje uglavnom je sve lepo rešio.
Vaspitačica u vrtiću kaže da on razume sve i da može
da isprati sve što oni rade, ali još uvek nije
savladao ni jednu celu pesmu ni kući što ga mi
učimo, a ni u vrtiću. Moj najveći strah je da kod
njega nije samo problem govor nego da ima i nekih
psihičkih smetnji. Molim vas za vaše mišljenje.
Unapred hvala!
Poštovana,
iz vašeg opisa može se
zaključiti da su govor i jezik u razvoju, ali
"nešto" nedostaje? To je ono što vas zabrinjava i
predlažem vam da i dalje tražite odgovore. Ne mislim
pod time da tražite "dijagnozu" kako bi dali ime
poteškoćama koje vas zabrinjavaju, nego da pronađete
nekoga tko se bavi stimulacijom govora i jezika
djece te dobi. Važno je poticati pažnju i
koncentraciju, a također i adekvatno reagirati na
određena ponašanja. Može se zaista raditi samo o
kasnijem govorno-jezičnom razvoju, pa je dijete
nezadovoljno jer ne može izraziti sve što želi? A
možda su prisutne razvojne poteškoće, pa je bolje
sada intervenirati i pomoći mu "bezbolnije" prođe
taj period. Potražite logopeda, psihologa,
rehabilitatora.... nekoga tko radi s djecom te dobi
i krenite stimulirati. |
|
|
|
Poštovani,
odgojitelj sam u vrtiću. Naime ima jedna djevojčica
koja u vrtiću ne govori, komunicira s odgojiteljima
i djecom klimanjem za da ili ne. Naime doma priča
normalno. Mene će zadesiti da na jesen budem u
njenoj skupini, a ona će biti predškolka. Molim za
pomoć ili da me usmjerite. Ako sam kad bila na
zamjeni u njenoj sobi znala mi je pokloniti crtež,
ali nikad nije govorno komunicirala ni sa mnom, niti
sa bilo kojim odgojitejem.
Poštovana,
možda se radi o nekom
obliku selektivnog mutizma??'. Dijete selektivno
bira (ne objektivno) s kime će i kada stupiti u
komunikaciju. Takva djeca zahtjevaju strpljenje i
dopuštanje od naše strane da budu "oni". Često dobro
reagiraju kada im se dade dozvola da ne trebaju
govoriti. Npr. "govorit ćeš kada budeš htjela,
spremna, željela....ja sam tu, ali mi onda samo
pokaži, daj mi znak što želiš i sve će biti u redu".
Tada nas prvo malo "čekiraju" da li smo stvarno to
mislili, pa ušute još više, a nakon toga vrlo polako
počinju progovarati, riječju, kratkom
rečenicom....kao male "kornjačice" izviruju van i
gledaju da li je svijet siguran....
Ono što možete i dalje
radite na isti način, neverbalno, uz puno slikovnog
materijala, pohvaljujte za male pomake.... već ste
na dobrom putu, poklonila vam je crtež, znači da
imate odnos, samo ga nastavite vrlo strpljivo
graditi. |
|
Poštovani,
imam kćerkicu koja će u 7 mj. napuniti 5 godina. Muž
i ja primjetili smo kako joj se izgovor nekih slova
i riječi pogoršao. Kako je krenula u vrtić i bila je
najmanja super je bilo cijelu godinu. Znala je
izgovarati sva slova ali međutim ove godine su došla
nova manja djeca i jako je pokupila njihov izgovor
riječi. Pitam se da li treba kod logopeda ili će se
to ispraviti tijekom ljeta kada nije toliko s tom
djecom. Unaprijed hvala p.s kada želimo raditi s
njom na izgovoru onda kaže da neće ili ne mogu. Šta
napraviti?
Poštovani,
često se događa
regresija u govoru kod djece koja se druže s mlađim
uzrastom, jer im je to "slatko". Sami ste dali
odgovor, najčešće se to kroz neko vrijeme spontano
popravi. Dijete u toj dobi uvijek želi biti veliko,
pa je tako i motivirajte. Aha, a ja sam mislila da
imamo veliku djevojčicu, velike cure lijepo
govore..... A kod ispravljanja, vi budite model,
kada kaže na primjer liba, a može riba, vi se čudom
čudite...a mislila si riba, nisam bila sigurna. Ili
jednostavno joj recite ne razumijem te kada tako
govoriš. Djetetu je najvažnije da ga roditelji
razumiju, pa će početi mijenjati govorni izričaj. |
|
Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali već neko
vrijeme zbog nemogućnosti pronalaska zaposlenja u
struci radim kao teta - čuvalica. Prije nekih sedam
dana dobila sam ponudu da čuvam dječaka za kojeg su
mi kazali da ima 4 godine i da ne govori još
dovoljno dobro za svoj uzrast. Međutim kada je
dječak došao kod mene prvi dan sam uočila sljedeće:
govor potpuno izostaje, ne sklapa uopšte rečenice,
ispušta samo povremeno neartikulisane zvukove
(pa-pa, pi-pi, tak-tak), trči besciljno iz
prostorije u prostoriju, ne obraća pažnju na moguće
ozljeđivanje prilikom trčanja, bez razloga plače ili
se ljuti, ne dopušta zagrljaj, bezrazložno se smije,
ne doživljava ljude oko sebe, igračke vrti, stalno
me hvata za laktove pokušavajući da vrti svojim
prstima zglob na njima. Jako sam zabrinuta i kada
sam pokušala razgovarati s majkom, ona se ponaša kao
da je djetetov jedini problem govor zbog čega već 6
mjeseci ide logopedu. Međutim, prema mom skromnom i
laičkom mišljenju dijete ne samo da ima problem sa
govorom nego i sa razvojem uopće. Molim Vas da mi
date savjet, da li da majci direktno sugerišem da
nešto nije u redu s njenim dječakom? Kako postupiti?
Poštovana,
napisali ste da dijete
ide logopedu, pa mislim da je bolje prepustiti
stručnjacima da mami objasne koliko je ozbiljna
situacija s njezinim djetetom.
Roditelju je uvijek
jako teško prihvatiti da nešto nije dobro s
djetetom, neki i ne mogu. Postupno izgradite odnos
povjerenja s majkom i vrlo nježno možete probati
reći što ste primijetili. Ako roditelj nije spreman
prihvatiti istinu, izgubit ćete šansu da pomognete
djetetu. |
|
|
|
Moja kćerka ima 2 godine i 8 mjeseci. Počela je
govoriti rano, već s s dvije godine koristila je
složenije rečenice(subjekat + predikat + objekat +
priloške odredbe), fond riječi je bio jako velik. Do
prije sedam dana je govorila tečno, bez
zastajkivanja, jednog jutra je uzela slikovnicu i
sama kreirala priču izmišljajući događaje, govoreći
dugim rečenicama što je meni samoj bilo fascinantno.
Inače sam profesorica jezika i pratim razvoj njenog
govora, vježbam s njom,čitam joj od 6. mjeseci i
obožava slikovnice, razgovore, pjesmice. Prije sedam
dana povrijedila je nogicu, noga stavili su joj
longetu. Na to je dobila virus koji je uzrokovao
povraćanje, dehidrirala je i prepala se bolnice u
kojoj smo prenoćili. Prije tri dana odjednom je
počela mucati. Početak rečenice govori teško,
slogove rastavlja, to (Ma ma ma ma mama, da da da
daj mi i i i i igračku). Kada hoće nešto da kaže,
izvede dugi vokal (Oooooooovo je Miki Mausova tuta).
Svjesna je da se nešto dešava jer kad počne mucati
na početku rečenice, kaže očajno "Ne znam pričati" i
počne plakati. Ja je utješim, ne ispravljam je, ne
dopunjavam je, pričam polako i smireno. Tako i
ostali (muž, teta koja je čuva). Nema tikove, ne
grči se, ne hvata zrak ali nekad stisne okice kad
produži taj početni glas. Pitam se šta se dogodilo,
šta nam je činiti. Hvala na odgovoru unaprijed!
Poštovana,
vaše dijete je jezično
izrazito napredno, a motorika govornog aparata sada
ne slijedi taj jezični razvoj, uz "okidač" bolnice
javilo se razvojno mucanje.
Važno je što mirnije
prohodati taj period nefluentnog govora, radite
upravo to što ste i krenuli, mirno je slušajte,
nježno čitajte. Ne je požurivati u želji za
povratkom na fluentan govor. Razvojno mucanje može
trajati i do godine dana, ako bude pogoršanja
posavjetujte se s logopedom. |
|
Poštovanje,
imam 26.godina. Naime, dugi niz godina se borim sa
činjenicom da ljudi moj glas ocjenjuju kao piskav,
neki čak imaju predrasude da na taj način govorim
jer sam razmažena i sl. Ranije me to nije pogađalo,
međutim vremenom se javio i kompleks koji je do
danas kulminirao. Zbog toga sam jako nesigurna i ako
često imam šta da kažem (nisam zatvorena osoba)
ustručavam se upravo zbog toga. Ono što me brine je
profesija kojom sam odlučila da se bavim , te samim
tim zahtjeva prijatan glas, koji ja po komentarima
okoline na žalost nemam. Imate li neki konkretan
savjet za mene? Kome da se obratim? Ponekad mislim
da je problem u sinusima, nekada u nepravilnom
držanju dijafragme a nekada prosto da mi je to
uređeno. Postoji li način da "promjenim" glas? Do
sada nisam ništa preduzimala po ovom pitanju, kao ni
moja porodica. Unaprijed hvala!
Poštovana,
svakako se javite
logopedu, on će nakon što napravi procjenu glasa,
preporučiti možda pregled dr. ORL specijaliste, da
se otkloni mogući anatomski uzrok, a nakon toga ćete
učiti pravilnu fonaciju, prilagođeniju vama i vašim
potrebama. Možete "promijeniti" glas, učeći o glasu
i vježbajući. |
|
Poštovanje,
moj dječak je navršio pet godina. Progovorio je
poslije tri, ali bez obzira na kasno progovaranje
uspio je sustići svoje vršnjake bez ikakve
intervencije stručnjaka. Danas on govori točne i
gramatički ispravne rečenice. Ide u vrtić. Piše sva
slova, zna se potpisati i pozna brojke. Lijepo crta.
Rođen je krajem travnja i razmišljamo da ga upišemo
u školu godinu prije (granica je 31.3.) No problem
je što on ipak još ne govori dva glasa L i R. Znam
da za r ima još vremena, ali L je već trebao
izgovoriti.
Glas kao glas kaže ispravno, ali u riječima
taj L mu se pretvara u J ili LJ. Ne znam do kad da
čekam, pa da eventualno krenem s njim na vježbe.
Pokušala sam s njim raditi da izgovori glas L, ali
on ne želi sudjelovati, namjerno govori neko slovo
koje nema veze s tim što treba. Jako je tvrdoglav. I
to pisanje slova i raspoznavanje brojeva i boja
naučio je negdje usput. On toliko toga zna da se ja
šokiram kako, od kuda. Kažu tete u vrtiću da se ne
voli isticati, da je samozatajan ali istodobno i
tvrdoglav. Što mi savjetujete?
Poštovana,
ovo vaše "tvrdoglav"
ja čitam kao dijete još nije spremno za sustavan rad
i obaveze, to vam govorim u kontekstu škole. Za
školu vam je puno važnije emocionalno sazrijevanje,
nego da dijete zna slova, brojke i potpisati se. Naš
školski sustav je vrlo opširan i zahtjevan, tako da
je za dijete bolje da uđe u školu što više
emocionalno zrelo. To što je vaše dijete samostalno
naučilo puno stvari je zato što ga to zanima i ne
mora i znak dobrog intelektualnog potencijala, onog
trenutka kada nešto mora postaje mu teško. Sada je
vrijeme za igru, i učenje kroz igru.
Što se tiče izgovora
preporučila bih vam da odete do logopeda, 5 godina
je optimalna granica za učenje glasova L,R, s time
da već glas L ima, samo ga treba automatizirati, a
onda i L često "povuče" izgovor glasa R. |
|
Poštovani,
imam kćerkicu o 3,5 godine koja apsulutno sve
razumije, dobro čuje i ima izrazito razvijene
motoričke sposobnosti, ali dosta kasno je počela
govoriti. Sad već možemo s njom razgovarati.
Pravilno izgovara ć, č, slovo k i l izgovara
pravilno kada se nalazi na sredini riječi npr. baka
ali kada se nalazi na početku riječi onda ne može.
Slovo r nekako kao da proguta. Slaže rečenice sa 5 i
više riječi ali su gramatički krivo izrečene, npr.
'Meni spava se' i sl. Zanima me da li me to treba
zabrinjavati i što poduzeti ? Lijep pozdrav!
Poštovani,
što se tiče rečenica
ne trebate brinuti, to je uredan razvoj, dijete sada
uči i vježba svoj jezik, uči nove riječi i
gramatiku, pa tako i griješi, vi je samo nježno
ispravljajte. Izgovorite pravilno i tražite od nje
da ponovi za vama.
Što se tiče glasova, s
3,5 godine svakako ne trebate brinuti o glasovima
L,R, mogu još čekati, L do 4,5, a R do 5,5 godina.
Ono što bih vam preporučila je da se poigrate glasom
K. Nastojite ga što više poticati kroz igru,
pjesmice, priče....vaša ga djevojčica ima, jer ga
izgovara u sredini riječi, samo ga sad pokušajte
usvojiti i na početku riječi i na kraju. |
|
Poštovani,
treba mi jedan brz i stručan odgovor. Pre par meseci
rađena mi je devijacija septuma i resekcija kohne.
Posle operacije ne mogu
da kontrolišem glas jer sam pre operacije disala na
usta, a sada imam taj problem dok izgovaram reči
vazduh izlazi na nos i stvara mi nazalni glas. Šta
bi mogla da uradim po tom pitanju? Da se ne čuje ta
nazalnost.
Poštovani,
važno je da posjetite
logopeda koji će vam pomoći naučiti novi način
fonacije s obzirom na novi način disanja. Logoped
vas treba vidjeti i čuti te nakon toga možete
krenuti s konkretnim vježbama glasa. |
|
|
|
Poštovani,
naš je problem velikih razmjera i čak seže u
rad institucija. Nasa kći ima 10 god. i već dugo
mrzi školu. Ujutro napravi i nama i sebi stres jer
ne želi ustati iz kreveta, mada nije u pitanju
nedostatak sna, jer ide u krevet u 8 sati uveče.
Učitelji nove škole su ukazali da je jako loša u
školi i da ne prati program. Manjka joj
koncentracije i već smo radili testove po kojima ona
ima psihičke i kognitivne poteškoće. Još uvijek ne
zna na sat što uzrokuje nesnalaženje u vremenu.
Prostorno je orijentirana i ide sama u školu do koje
se mora voziti nekoliko stanica autobusom. Čita jako
puno i savršeno kvalitetno. Voli čitati ali u školi
tvrde da ona ne zna pisati ispravno te da joj treba
puno vremena da nešto napiše. Sada su je vratili u
program 2. razreda mada bi normalno trebala ići u
četvrti. Prethodno su, zbog problema s njom u vezi
škole, dali ponoviti cijeli prvi razred. Matematika
je nula. Uopće se ne snalazi s brojkama i govori nam
da mrzi računati. Što da radimo? Već je bila 5
mjeseci na specijalnom pedagoškom odgoju, koji smo
plaćali jako puno a ništa joj nije pomoglo, čak je
postalo gore. Nakon toga je počela jako puno psovati
i nas roditelje vrijeđati. Bitna je i činjenica da
nema prijatelja a i ne želi se družiti u razredu. U
vrtiću je imala dragu prijateljicu s kojom je
krenula u prvi razred, ali su ih razdvojili u školi
jer su na času bile previše zaigrane. Moja kći to
nikad nije preboljela. Više se ne druže i mi smo
odselili. Tu smo školu promijenili jer sam ja
vidjela da s tom školom nešto nije u redu. Čak su
nam kažnjavali kćerku iako nije kriva. Zatvarali su
je samu u kancelariju direktorice. Nama čak nisu ni
javljali, saznavali smo tek od djeteta kada dođe
kući. Naša kćerka se osjeća jako neshvaćeno i krivo
optuženo. Počela je biti i agresivna, prvo u školi
pa prema nama. Mi kao roditelji smo imali loš odnos
s tom školom jer su nam željeli ukazati da mi
pravimo greške nebrigom i nemarom a u stvari se te
traume našeg djeteta odnose upravo na školska
zbivanja. Inače smo u Austriji. Tu zivimo i radimo i
mislimo kako je našem djetetu napravljen
destruktivan položaj u školi jer je već velika za
treći razred i ne osjeća se dobro u školi. Bojim se
da će mi dijete zaraditi teške posljedice od ovog
njihovog sistema. Molimo vas za savjet i hitan
odgovor.
Mi nešto moramo poduzeti. Napomenut ćemo i da
je direktorica prve škole, mimo zakonskih propisa,
informirala sljedeću školu o našem djetetu unatoč
izričitom odbijanju od naše strane da bilo kakva
iskustva u radu s našim djetetom opet pogrešno
tumači u drugoj školi. Željeli smo našoj kćeri dati
novi početak u novoj školi gdje će sve što je bilo
ranije biti zaboravljeno. No to je direktorica
uspjela spriječti i dala je novoj školi instrukcije
kako da s njom rade. Već razmišljamo i o tužbi svih
nadležnih institucija jer su nam kažnjavali dijete
bez našeg znanja i jer su djetetu uzeli pravo da se
brani od napadaja učenika u školi. Molimo vas da nam
što konkretnije date upute što nam je činiti da
spasimo našu kćerku. Hvala!
Poštovani,
opisani problemi i
poteškoće zaista su opsežni i ozbiljni. Ono što bih
vam ja savjetovala je da napravite kompletni pregled
vašeg djeteta, što uključuje psihologa, logopeda,
neuropedijatra i po potrebi ostalih stručnjaka ako
vam se to predloži. Zatim sa cjelokupnom
dokumentacijom sjednite s nekim iz obrazovnog
sustava u koga imate povjerenja i donesite najbolju
odluku u cilju djeteta. Da li će to biti posebni
program ili neki oblik individualiziranog programa,
nije važno, važno je ono što će vašem djetetu činiti
dobro. Ako vi prihvatite preporučeni oblik
školovanja i vaše dijete će se smiriti i biti će mu
lakše. Također je svakako uključite u rad s
psihologom ili nekim srodnim stručnjakom u cilju
izgradnje pozitivne slike o sebi jačanju
samopouzdanja. Cilj vam je dijete, ne škola i
sustav. Tako dugo dok tražite "krivce" u sustavu i
školi nećete moći napredovati. Okrenite se djetetu i
sebi. Pomoć od nadležnih institucija uvijek možete
tražiti, ali svi će vas tražiti dijagnostiku i
nalaze i opis onoga što ste poduzeli. |
|
Poštovani!
Imam unuka koji ide u 1. razred OŠ. Roditelji (kćer
i zet), su poduzeli sve, i logopeda i psihologa.
Psihologica smatra da je on sasvim u redu, drago i
dobro dijete. Problem je u čitanju, spajanju slova.
Kad mu to "klikne " bit će u redu, tako im je
objašnjeno. Logopedica je sugerirala da se oboje
samoglasnici, pa mu je tada krenulo. Ali sad su
krenuli kontrolni i tu je nastao problem. On kod
kuće savršeno zna, a u školi se zbuni. Zbog toga sad
vidim da je žalostan i zabrinut. Iako učiteljicu
smatram stručnjakom imam osjećaj kao da je pod
povećalom. Bio je na nekom testiranju kod soc.
pedagoga škole. Mislim da mu ne vjeruje kad kaže da
mu se nešto dogodilo, kao da je dežurni krivac.
Moguće je i da griješim, ali ne vjerujem da dijete
baš sve laže. Psiholog škole kaže da nema šta s njim
raditi. Želim mu pomoći. Šta da radim? Kako da to
bude bezbolnije za njega? Zabrinuta nona.
Poštovana,
Normalno je da se
brinete. Samo budite baka. Djetetu je ionako previše
škole i zadaća, treba mu netko tko će se s njime
igrati.
Analiza i sinteza često u početnom čitanju zna
zapinjati, ali se uz redoviti rad i trening usvaja,
samo zaista treba vremena.
Možete mu čitati i pričati priče, time ćete također
poticati razvoj jezičnih i čitalačkih sposobnosti.
Zatim sve igre koje uključuju rad ruku pozitivno
utječu na razvoj grafomotorike i sposobnosti govora,
a time posredno i na čitanje. Šetajte, mjesite
kolače, izrezujte....neka dijete barem na trenutak
ima osjećaj bezbrižnosti i veselja, a vi ćete mu
zapravo na taj način više pomoći nego da do
iznemoglosti iščitavate tekstove (treba i to, ali
svakodnevno u optimalnom vremenu do pola sata, pa
nakon toga odmor). |
|
Poštovani,
imam nekoliko pitanja vezanih uz dislaliju i
uvjerena sam kako mi možete pomoći. Inače sam
studentica 2. godine Učiteljskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i, kako sam bila na praksi,
uočila sam da neka djeca imaju poteškoće s izgovorom
različitih glasova. Iako sam tražila po stručnoj i
internetskoj literaturi, nisam mogla pronaći pouzdan
odgovor na ova pitanja:
Koliko djece školske populacije zahvaća poremećaj
dislalije?
Koliko djece, od onih kojima je dijagnsticirana
dislalija, odlazi
na logopedski tretman, a da je njihova terapija
vezana uz dislaliju?
O čemu ovisi uspješnost terapije primijenjene
dislaliji?
Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovorima.
Lijep pozdrav.
Poštovani,
Dislalije, kao
poremećaj izgvora češće su u predškolskoj dobi, tako
da se većina izgovornih poteškoća do početka škole
uglavnom riješi. Ostaju nam teži poremećaji ili
dislalije s kojima se nije radilo. Tako da je taj
postotak varijabilan, smatra se od 3-5% prema nekim
autorima.
Od dijagnosticiranih dislalija oko 99% djece
započinje logopedske vježbe.
Uspješnost
primjenjenih postupaka pri pravilnom usvajanju
glasova ovisi o brojnim čimbenicima. O izgovornoj
poteškoći - blaža-teža, vremenu nastanka poteškoće,
od progovaranja ili kasnije, kakva je anatomska
struktura govornog aparata, stanje sluha i
sposobnosti slušanja, zatim kakva je pažnja i
koncetracija djeteta, njegove sposobnosti
imitiranja, a vrlo je važna i upornost u dolascima
logopedu, kao i svakodnevno vježbanje prema uputama
logopeda.....i brojni drugi čimbenici koji su u
početku često i nevidljivi.
Govor se uči
govorenjem. Logoped vam dođe kao trener, uoči
problem, savjetuje način otklanjanja, zadaje vježbe,
a vi, dijete i roditelj, trebate trenirati. Kada se
ostvari dobra suradnja, logoped, dijete i roditelj,
rezultati ne izostaju. |
Dalje >>> |
|
|
CD sadržaji
|
Čista Petica I - VIII
Matematika 1-4
Matematika 5-8
Mozgalomanija
Predškola
Slovarica
Čituljica 1, 2, 3
Učimo boje, brojeve, životinje
ZOO enciklopedija
Origami za djecu
Kako vidim slova |
|
Newsletter |
Ukoliko želite primati obavijesti o našim
novim izdanjima i aktualnim ponudama upišite se na
našu mailing listu.
Vašu e-mail adresu ćemo koristiti samo u svrhu slanja naših obavijesti
o novim sadržajima i proizvodima i nećemo ju prosljeđivati
ili davati na korištenje trećim osobama.
Svatko ima mogućnost odjave s mailing liste
u svakom poslanom e-mailu, a odjava s liste moguća je
i
ovdje. U slučaju da želite dodatne informacije, možete ih pronaći
ovdje.
|
|
|