Artmedia
  Home CD sadržaji DVD sadržaji Knjige E-knjige Online škola Mozgalice Online igre
                 

Link

Pošalji link prijatelju

 

Članci:

Što je to grafomotorika i koliko je važna?

Početno čitanje - kako djeci olakšati učenje čitanja

Disleksija

Pričam ti priču….

Naš prijatelj, a ne
neka nepoznata "čudna" osoba

Razvoj govora djeteta od rođenja do 6. godine

Čuvajte dobar glas

Poslušno ili odgovorno dijete?

Darivanje  - što želimo,  a što trebamo?

 
 
 
 

Arhiva - Odgovori na vaša pitanja

Povratak na prethodnu stranu <<<

 

Pozdrav!!

Upisali smo sina u vrtić sa 1,5 godina. Nije pričao ništa ali je sve razumio. Tamo su primjetili da se voli dosta sam igrati i da se ne upušta u igru sa drugom djecom. Rekli su nam da možda ima autizam. On je sa skoro 2 godine ostao prvi put u bolnici bez mene i od onda je on malo drugačijeg ponašanja. Dosta se smirio. Prohodao je sa 13 mjeseci, dudu nije koristio, bočicu je ostavio sa 2 godine, pelene sa 3,5 godine i po tome doktori kažu da je on uredu. Ali ja sam ga odvela psihologu, on je njezine radnje riješio kako treba ali vokabularno nije ništa znao reći. Rekla je da se obratimo logopedu da ona ne vidi da on ima kakve tegobe po pitanju hospitalizacije ali možda i može biti. Kod logopeda smo dobili isti odgovor da on razumije naredbe ali govor je na nivou 1,5 djeteta. Preporučeno nam da posjetimo defektologa. Tamo je isti slučaj. Redovito polazimo logopeda i defektologa jednom tjedno po pola sata (što mi je stvarno malo) Napredak se pokazao u godinu dana u govoru, ali dosta slabo, sad već zna imenovati životinje i neke stvari... ali sad je na tome stao i nema pomaka. U vrtiću je postao dosta razdražljiv, kažu tete da se dosta ljuti i baca stvari što ja smatram da se naljuti jer se ne zna izraziti prema drugoj djeci... defektolog nam je preporučio da ga ostavimo malo doma da se odmori od vrtića, jedan mjesec je bio doma, a sada nam u 8. mj. bio kolektivni što znači da je dva mjeseca doma ali pomaka nema. Još uvijek se naljuti kad mu stariji brat uzme nešto ili ako nije sve po njegovom, zna se bacati na pod, bacati stvari (znam da je to normalno za djecu). Defektolog nam je preporučio da odemo na procjenu autizma i mi smo to uradili tamo smo dobili nalaz koji upućuje na poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Inače je veselo dijete, aktivno, sve ga zanima i na ničemu ne može dugo ostati sa pažnjom. Svi mi kažu da će to biti u redu i da će progovoriti. Mene po malo to već jako brine jer jednom tjedno njemu te vježbe su malo. Dosta pričamo s njim, imenujemo mu stvari ali on nikako da spoji u rečenicu. Kako mu u tome pomoći? Kako vježbati s njim da on pokuša složiti rečenicu?
 

Poštovani,

Slažem se s vašom roditeljskom procjenom da se počinje ljutiti i negodovati jer se ne može izraziti. Vidim da ste dijete uključili u sve potrebite programe, logoped, defektolog, vrtić.

Uviđam da ste sada već malo i u panici zbog govora. U redu je biti zabrinut i krenuti u akciju, ali vaš stres zbog negovorenja sigurno osjeća i dijete pa ga na neki način i iznosi. Sada to može biti još više odbijanje govora, nepoželjno ponašanje, ili treće....

Pišete da se pomaci vide, i to je ono najvažnije. Da vaše dijete napreduje u odnosu na samoga sebe. Dokle god vidite da usvaja unutar nekoliko tjedana nove riječi, pojmove, geste, to je dobro.
Zatim, vi se pokušajte igrati s njim dnevno po nekoliko puta, ne mora to biti po cjeli sat, dovoljno je od 5-15min. Igrajte se na način da vi slijedite njega i njegove aktivnosti, budite ogledalo, radite isto što i dijete, a tek kada vas počinje primjećivati i posvećivati vam pažnju, ili uključivati vas u igru, dodajte nešto svojega, što odgovara trenutnoj igri. Nemojte ići sa onim, reci, reci, vi komentirajte, kao za sebe ono što radi, uz puno emocija, čuđenja, osmijeha, odobravanja... Npr., igra autićima, vozite autić u garažu, kutija, pa vozite ispod kauča, pa dodajemo zvuk brrrrrm, pa se iznenada sudarimo... pa veselje ili bol, u bum, uh jao, ili brzo zovi mehaničara, pa popravljamo... kada dijete ode na drugu igru, idemo i mi i tako u krug...


Pozdrav,

imam djevojčicu staru 2,5godine, slabo priča uglavnom na svom jeziku, a razumijevanje je još gore, osim kad ona nešto želi i hoće onda nam donese i uglavnom nas vodi za ruku i gura do mjesta gdje želi ići. Jako je vesela djevojčica i voli se igrati s djecom, oponaša crtiće koje voli gledati a kad joj mi kažemo maši pa-pa ili da nam nešto donese neće. Imamo dosta didaktičkih igračaka koje je odlično savladala, brojeve stavlja na mjesto gdje idu, geometrijske likove isto tako, ne znam kako da joj pomognem da počne više komunicirati, trudim se i pričam joj i pokazujem stvari, ali ništa. Hvala unaprijed
 

Poštovani,

U ovoj dobi očekujemo da dijete sve češće komunicira, gestom ili riječima. Imenuje poznate predmete i ukućane. Izražava emocije, privlači pažnju riječima. Javlja se rečenica od dvije do tri riječi, npr. daj piti, mama pa-pa....

Ono što je važno jest, kako pridobiti dijete da se igra s nama i da kroz igru uči. Neka to budu njoj poželjne i interesantne stvari. Vi se nježno pridružite, nemojte je voditi i podučavati, pokušajte je slijediti, budite joj ogledalo, ono što radi ona radite i vi. Kada joj postane zanimljiva vaša pažnja, a bude, jer je svakom djetetu najvažnija pažnja roditelja, postepeno uvodite nove elemente u igru. Npr. igrate se kuhinje, dijete uzima lončiće, pravi se da pije kakao, vi radite isto, ne tražite je da govori , ali možete komentirati, mmm, fino je, daj još, i onda kao odjednom, kada se uživi u igru, dodajte nešto kaoac, vruće je, ili uh prolila sam... Ne očekujte da ta igra traje dugo, dovoljno je i dvije minute, ako se prebaci na nešto drugo, vi je opet slijedite. I tako u krug.

Nemojte je "podučavati" , igrajte se, budite zabavni, radite ono što se njoj sviđa, a polako dodajte nove sadržaje. na taj način vježbate pažnju, a kad imate pažnju, zapravo učite.


Poštovani!

Imam sina 16 i pol mj. i neće apsolutno ništa pričati. Rijetko kroz plač kaže mama... Ali to je sve. Inače je veseo dječak i jako zaigran. Nekad imam osjećaj kao da me ni ne razumije kad mu nešto govorim. s druge strane nešto što želi on pokaže npr. ako želi bocu onda mi donese i stavlja u ruke da mu napunim vode, ili donese daljinski kad želi da mu upalim tv. Ako želi nešto sa stola stane pred stol i onda vrišti i pruža ruke. Nekad kad se igramo ako mu kažem da mi doda još kockica da složim on donosi. Ili ako želi da se igramo loptom on mi donosi i ja mu bacam... Ali nekad kao da me ne čuje. Još ne zna ni mahati papa niti slati puse. Učila sam ga da šalje puse i uspio je par puta, nakon toga opet ništa. U zadnje vrijeme je počeo mahati glavom kao "neću" npr. ako ga pitam hoćemo li spavati on maše glavom, ali to je rijetko. Većinom je nezainteresiran za učenje riječi i pokreta. Većinom nikoga ni ne gleda u oči i rijetko kad se odaziva na svoje ime. Jako je svojeglav i ako je npr. naumio da se popne na stepenice, bez obzira koliko ga puta vraćam on se uporno penje dok ne dostigne što je želio. Pritom kad ga vraćam on vrišti i izvija se. Trebam li imati razloga za brigu? Unaprijed hvala.
 

Poštovani,

u ovoj dobi tražimo da dijete razumije geste, izraz lica i promjenu u tonu glasa i odgovara na njih. Razumije jednostavne upute i izvršava ih, npr. "daj loptu". Razumije značenje više jednostavnih riječi. Glasa se slogovima koji sliče pravim riječima, ma-ma, da-da, ba-ba. Javlja se prva riječ sa značenjem, "mama". Pogledom traži imenovani predmet. Gestom i glasanjem, pokazivanjem pokazuje što želi. Odmahuje glavom "ne". maše pa-pa. Pruža ruke da ga se primi.

Iz vašeg opisa vidim govor i komunikaciju u nastajanju, ali jako opterećenu nedostatkom udružene pažnje. To je kada i dijete i vi gledate isti predmet o kojem trenutno govorite, igrate se....
Važno je poticati kontak s očima sugovornika, ako ne želi nježno mu rukama obuhvatite lice i okrenite ga prema sebi, mazite se, pjevušite, iskoristite period kad je dijete dobro raspoloženo ili pred spavanje...
Vježbajte da se odaziva na svoje ime. Važno je da ga stimulirate. Potražite ideje kako stimulirati igru i govor, knjige, internet, vrtićke tete, pedijatar, logoped... Također pratite pomak unutar nekoliko tjedana, ako ima napretka, nastavite dalje, ako ste i dalje nemirni potražite savjet logopeda i edukacijskog rehabilitatora.


Pozdrav!

Imam osmogodišnjeg sina koji od rođenja drži jezik vani. U početku sam mislila zubići, koji su strašno sporo i bolno nicali, u odnosu na drugu djecu koju imam. Nakon dvije tri godine od toga, kad sam mužu predložila da bi možda dijete trebali odvesti logopedu, on i drugi iz moje obitelji su me pokušali ubijediti kako nema potrebe jer su i moj muž i moj brat držali jezik vani sve do puberteta. Sad me zanima je li to nešto što stvarno prestaje u pubertetu ili nešto drugo.

 

Poštovana,

može bita anatomska struktura čeljusti i govornog aparata sniženog tonusa, napetosti, pa je djetetu lakše bilo u početku, kad je jezik bio van usne šupljine. Sada se već radi, dijelom, o anatomskoj predispoziciji, a dijelom i o navici. Svakako posjetite logopeda, postoje vježbe žvakanja, pijenja na cjevčicu, sviranja puhaljki koje pospješuju razvoj mišića jezika, obraza i čeljusti, te na taj način jezik dolazi u usnu šupljinu, a time se i govor popravlja.


Poštovana,

moj sin ima tri i pol godine. Ide u redovan vrtić. Razumije sve na moj upit iako je tek nedavno progovorio, rečenice su mu oskudne riječima. Prisutni su tikovi glasovni i mahanje rukama. Primjerice kad dođu djeca da se zaigraju, on poskakiva i grči rukice od uzbuđenja. Tako mu teško ide i komunikacija. Ide na vježbe iz područja senzorne motorike. Najviše me brine to što zna skrenuti očima u stranu, zabuljiti se u neku točku i smijati. I naravno to poskakivanje i grčenje rukicama. Ostalo je svega apsolutno svjestan pitat će kad šta treba i odgovoriti iako mu je pažnja često raspršena. Jako je imaginaran i voli glazbu. Pjeva refrene raznih pjesama. Molim Vas za bilo kakav savjet ili uputu jer ne znam kako da se ponašam a i bojim se nekog poremećaja. Eeg mu je ok, jako lijepo spava. Uredno slaže svoju robu, sudjeluje u pripremi večere. Ako nešto nije po njegovu jako se ljuti, onda siše palac..

 

Poštovana,

vaše dijete je kasnije progovorilo i još nema dovoljno jezičnog-komunikacijskog i gramatičkog znanja i iskustva. Ta teškoća s izražavanjem sigurno mu otežava uključivanje u igru i želju da i on sudjeluje. Važno je da se govor javio i da stalno uočavate pozitivne pomake. S obzirom na opisana ponašanja koja vas čine nemirnom, bilo bi dobro da odete na savjetovanje logopedu i psihologu. Oni će vas najbolje moći uputiti kako i što poticati kod djeteta. Kako reagirati kod određenih vrsta ponašanja? Kada odgojno i dosljedno postupiti? Kada biti podrška u nekoj uznemirujućoj situaciji? Važno je da vi kao mama budete mirni u vezi s razvojem vašeg djeteta, tada ćete moći spontano prirodno reagirati. Dok ste u strahu to ne možete, pa i sami nehotice djelujete na razvoj.


Poštovana,

imam sina od 3 godine i 6 meseci koji još uvek slabo govori. Vodila sam ga kod logopeda mesec dana pre nego što je napunio 3 godine i rekla mi je samo da mu što više stimulišem govor jer je on u tom periodu povezivao tri reči isto tako je izgovarao i reči kao što su "kišobran, avion, krokodil" pravilno, ali je imao jako mali fond reči, a kada mu se postavi pitanje ne odgovori na njega nego ga samo ponovi. Odaziva se na svoje ime od kada je beba bio, ali kada ga pitate kako se zove ili koliko ima godina, odbija da odgovori. Upisali smo ga u vrtić kada je imao 2 g. i 9 meseci i od tada se vidi mali napredak u govoru i izražavanju, ali je to još uvek jako slabo za njegov uzrast. Na moju inicijativu ga je posmatrao psiholog, logoped i pedagog u vrtiću čim je napunio 3 godine i rekli su da je s njim sve u redu intelektualno, ali što se tiče govora da je na nivou deteta od dve godine. Medjutim evo prošlo 6 meseci od tada, ali kod njega nije došlo do velikog pomaka, čak šta više primetila sam da se počeo jako čudno ponašati. Npr. kada gleda crtani posle 10-15 minuta odjednom ustane i počne da trči po stanu gore-dole, ili kada se igra sa autićima odjednom počne da ih baca. Jako je nestrpljiv i ne dozvoljava da mu se nešto objasni ili pokaže nego odmah odustane čim vidi da mu ne ide. Histeriše i baca se po podu čim mu se nešto zabrani ili mu nije po volji. Voli knjige i čitamo ih svako veče pred spavanje, ali nisam sigurna da razume priče. Pre neki dan sam mu uzela radni list za uspešno razmišljanje i imaginaciju za uzrast od 3-4 godine i na moje iznenađenje uglavnom je sve lepo rešio. Vaspitačica u vrtiću kaže da on razume sve i da može da isprati sve što oni rade, ali još uvek nije savladao ni jednu celu pesmu ni kući što ga mi učimo, a ni u vrtiću. Moj najveći strah je da kod njega nije samo problem govor nego da ima i nekih psihičkih smetnji. Molim vas za vaše mišljenje. Unapred hvala!

 

Poštovana,

iz vašeg opisa može se zaključiti da su govor i jezik u razvoju, ali "nešto" nedostaje? To je ono što vas zabrinjava i predlažem vam da i dalje tražite odgovore. Ne mislim pod time da tražite "dijagnozu" kako bi dali ime poteškoćama koje vas zabrinjavaju, nego da pronađete nekoga tko se bavi stimulacijom govora i jezika djece te dobi. Važno je poticati pažnju i koncentraciju, a također i adekvatno reagirati na određena ponašanja. Može se zaista raditi samo o kasnijem govorno-jezičnom razvoju, pa je dijete nezadovoljno jer ne može izraziti sve što želi? A možda su prisutne razvojne poteškoće, pa je bolje sada intervenirati i pomoći mu "bezbolnije" prođe taj period. Potražite logopeda, psihologa, rehabilitatora.... nekoga tko radi s djecom te dobi i krenite stimulirati.



Poštovani,

odgojitelj sam u vrtiću. Naime ima jedna djevojčica koja u vrtiću ne govori, komunicira s odgojiteljima i djecom klimanjem za da ili ne. Naime doma priča normalno. Mene će zadesiti da na jesen budem u njenoj skupini, a ona će biti predškolka. Molim za pomoć ili da me usmjerite. Ako sam kad bila na zamjeni u njenoj sobi znala mi je pokloniti crtež, ali nikad nije govorno komunicirala ni sa mnom, niti sa bilo kojim odgojitejem.

 

Poštovana,

možda se radi o nekom obliku selektivnog mutizma??'. Dijete selektivno bira (ne objektivno) s kime će i kada stupiti u komunikaciju. Takva djeca zahtjevaju strpljenje i dopuštanje od naše strane da budu "oni". Često dobro reagiraju kada im se dade dozvola da ne trebaju govoriti. Npr. "govorit ćeš kada budeš htjela, spremna, željela....ja sam tu, ali mi onda samo pokaži, daj mi znak što želiš i sve će biti u redu". Tada nas prvo malo "čekiraju" da li smo stvarno to mislili, pa ušute još više, a nakon toga vrlo polako počinju progovarati, riječju, kratkom rečenicom....kao male "kornjačice" izviruju van i gledaju da li je svijet siguran....

Ono što možete i dalje radite na isti način, neverbalno, uz puno slikovnog materijala, pohvaljujte za male pomake.... već ste na dobrom putu, poklonila vam je crtež, znači da imate odnos, samo ga nastavite vrlo strpljivo graditi.


Poštovani,
imam kćerkicu koja će u 7 mj. napuniti 5 godina. Muž i ja primjetili smo kako joj se izgovor nekih slova i riječi pogoršao. Kako je krenula u vrtić i bila je najmanja super je bilo cijelu godinu. Znala je izgovarati sva slova ali međutim ove godine su došla nova manja djeca i jako je pokupila njihov izgovor riječi. Pitam se da li treba kod logopeda ili će se to ispraviti tijekom ljeta kada nije toliko s tom djecom. Unaprijed hvala p.s kada želimo raditi s njom na izgovoru onda kaže da neće ili ne mogu. Šta napraviti?

 

Poštovani,

često se događa regresija u govoru kod djece koja se druže s mlađim uzrastom, jer im je to "slatko". Sami ste dali odgovor, najčešće se to kroz neko vrijeme spontano popravi. Dijete u toj dobi uvijek želi biti veliko, pa je tako i motivirajte. Aha, a ja sam mislila da imamo veliku djevojčicu, velike cure lijepo govore..... A kod ispravljanja, vi budite model, kada kaže na primjer liba, a može riba, vi se čudom čudite...a mislila si riba, nisam bila sigurna. Ili jednostavno joj recite ne razumijem te kada tako govoriš. Djetetu je najvažnije da ga roditelji razumiju, pa će početi mijenjati govorni izričaj.


Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali već neko vrijeme zbog nemogućnosti pronalaska zaposlenja u struci radim kao teta - čuvalica. Prije nekih sedam dana dobila sam ponudu da čuvam dječaka za kojeg su mi kazali da ima 4 godine i da ne govori još dovoljno dobro za svoj uzrast. Međutim kada je dječak došao kod mene prvi dan sam uočila sljedeće: govor potpuno izostaje, ne sklapa uopšte rečenice, ispušta samo povremeno neartikulisane zvukove (pa-pa, pi-pi, tak-tak), trči besciljno iz prostorije u prostoriju, ne obraća pažnju na moguće ozljeđivanje prilikom trčanja, bez razloga plače ili se ljuti, ne dopušta zagrljaj, bezrazložno se smije, ne doživljava ljude oko sebe, igračke vrti, stalno me hvata za laktove pokušavajući da vrti svojim prstima zglob na njima. Jako sam zabrinuta i kada sam pokušala razgovarati s majkom, ona se ponaša kao da je djetetov jedini problem govor zbog čega već 6 mjeseci ide logopedu. Međutim, prema mom skromnom i laičkom mišljenju dijete ne samo da ima problem sa govorom nego i sa razvojem uopće. Molim Vas da mi date savjet, da li da majci direktno sugerišem da nešto nije u redu s njenim dječakom? Kako postupiti?

 

Poštovana,

napisali ste da dijete ide logopedu, pa mislim da je bolje prepustiti stručnjacima da mami objasne koliko je ozbiljna situacija s njezinim djetetom.

Roditelju je uvijek jako teško prihvatiti da nešto nije dobro s djetetom, neki i ne mogu. Postupno izgradite odnos povjerenja s majkom i vrlo nježno možete probati reći što ste primijetili. Ako roditelj nije spreman prihvatiti istinu, izgubit ćete šansu da pomognete djetetu.



Moja kćerka ima 2 godine i 8 mjeseci. Počela je govoriti rano, već s s dvije godine koristila je složenije rečenice(subjekat + predikat + objekat + priloške odredbe), fond riječi je bio jako velik. Do prije sedam dana je govorila tečno, bez zastajkivanja, jednog jutra je uzela slikovnicu i sama kreirala priču izmišljajući događaje, govoreći dugim rečenicama što je meni samoj bilo fascinantno. Inače sam profesorica jezika i pratim razvoj njenog govora, vježbam s njom,čitam joj od 6. mjeseci i obožava slikovnice, razgovore, pjesmice. Prije sedam dana povrijedila je nogicu, noga stavili su joj longetu. Na to je dobila virus koji je uzrokovao povraćanje, dehidrirala je i prepala se bolnice u kojoj smo prenoćili. Prije tri dana odjednom je počela mucati. Početak rečenice govori teško, slogove rastavlja, to (Ma ma ma ma mama, da da da daj mi i i i i igračku). Kada hoće nešto da kaže, izvede dugi vokal (Oooooooovo je Miki Mausova tuta). Svjesna je da se nešto dešava jer kad počne mucati na početku rečenice, kaže očajno "Ne znam pričati" i počne plakati. Ja je utješim, ne ispravljam je, ne dopunjavam je, pričam polako i smireno. Tako i ostali (muž, teta koja je čuva). Nema tikove, ne grči se, ne hvata zrak ali nekad stisne okice kad produži taj početni glas. Pitam se šta se dogodilo, šta nam je činiti. Hvala na odgovoru unaprijed!

 

Poštovana,

vaše dijete je jezično izrazito napredno, a motorika govornog aparata sada ne slijedi taj jezični razvoj, uz "okidač" bolnice javilo se razvojno mucanje.

Važno je što mirnije prohodati taj period nefluentnog govora, radite upravo to što ste i krenuli, mirno je slušajte, nježno čitajte. Ne je požurivati u želji za povratkom na fluentan govor. Razvojno mucanje može trajati i do godine dana, ako bude pogoršanja posavjetujte se s logopedom.


Poštovanje,

imam 26.godina. Naime, dugi niz godina se borim sa činjenicom da ljudi moj glas ocjenjuju kao piskav, neki čak imaju predrasude da na taj način govorim jer sam razmažena i sl. Ranije me to nije pogađalo, međutim vremenom se javio i kompleks koji je do danas kulminirao. Zbog toga sam jako nesigurna i ako često imam šta da kažem (nisam zatvorena osoba) ustručavam se upravo zbog toga. Ono što me brine je profesija kojom sam odlučila da se bavim , te samim tim zahtjeva prijatan glas, koji ja po komentarima okoline na žalost nemam. Imate li neki konkretan savjet za mene? Kome da se obratim? Ponekad mislim da je problem u sinusima, nekada u nepravilnom držanju dijafragme a nekada prosto da mi je to uređeno. Postoji li način da "promjenim" glas? Do sada nisam ništa preduzimala po ovom pitanju, kao ni moja porodica. Unaprijed hvala!
 

Poštovana,

svakako se javite logopedu, on će nakon što napravi procjenu glasa, preporučiti možda pregled dr. ORL specijaliste, da se otkloni mogući anatomski uzrok, a nakon toga ćete učiti pravilnu fonaciju, prilagođeniju vama i vašim potrebama. Možete "promijeniti" glas, učeći o glasu i vježbajući.


Poštovanje,

moj dječak je navršio pet godina. Progovorio je poslije tri, ali bez obzira na kasno progovaranje uspio je sustići svoje vršnjake bez ikakve intervencije stručnjaka. Danas on govori točne i gramatički ispravne rečenice. Ide u vrtić. Piše sva slova, zna se potpisati i pozna brojke. Lijepo crta. Rođen je krajem travnja i razmišljamo da ga upišemo u školu godinu prije (granica je 31.3.) No problem je što on ipak još ne govori dva glasa L i R. Znam da za r ima još vremena, ali L je već trebao izgovoriti.

Glas kao glas kaže ispravno, ali u riječima taj L mu se pretvara u J ili LJ. Ne znam do kad da čekam, pa da eventualno krenem s njim na vježbe. Pokušala sam s njim raditi da izgovori glas L, ali on ne želi sudjelovati, namjerno govori neko slovo koje nema veze s tim što treba. Jako je tvrdoglav. I to pisanje slova i raspoznavanje brojeva i boja naučio je negdje usput. On toliko toga zna da se ja šokiram kako, od kuda. Kažu tete u vrtiću da se ne voli isticati, da je samozatajan ali istodobno i tvrdoglav. Što mi savjetujete?
 

Poštovana,

ovo vaše "tvrdoglav" ja čitam kao dijete još nije spremno za sustavan rad i obaveze, to vam govorim u kontekstu škole. Za školu vam je puno važnije emocionalno sazrijevanje, nego da dijete zna slova, brojke i potpisati se. Naš školski sustav je vrlo opširan i zahtjevan, tako da je za dijete bolje da uđe u školu što više emocionalno zrelo. To što je vaše dijete samostalno naučilo puno stvari je zato što ga to zanima i ne mora i znak dobrog intelektualnog potencijala, onog trenutka kada nešto mora postaje mu teško. Sada je vrijeme za igru, i učenje kroz igru.

Što se tiče izgovora preporučila bih vam da odete do logopeda, 5 godina je optimalna granica za učenje glasova L,R, s time da već glas L ima, samo ga treba automatizirati, a onda i L često "povuče" izgovor glasa R.


Poštovani,

imam kćerkicu o 3,5 godine koja apsulutno sve razumije, dobro čuje i ima izrazito razvijene motoričke sposobnosti, ali dosta kasno je počela govoriti. Sad već možemo s njom razgovarati. Pravilno izgovara ć, č, slovo k i l izgovara pravilno kada se nalazi na sredini riječi npr. baka ali kada se nalazi na početku riječi onda ne može. Slovo r nekako kao da proguta. Slaže rečenice sa 5 i više riječi ali su gramatički krivo izrečene, npr. 'Meni spava se' i sl. Zanima me da li me to treba zabrinjavati i što poduzeti ? Lijep pozdrav!
 

Poštovani,

što se tiče rečenica ne trebate brinuti, to je uredan razvoj, dijete sada uči i vježba svoj jezik, uči nove riječi i gramatiku, pa tako i griješi, vi je samo nježno ispravljajte. Izgovorite pravilno i tražite od nje da ponovi za vama.

Što se tiče glasova, s 3,5 godine svakako ne trebate brinuti o glasovima L,R, mogu još čekati, L do 4,5, a R do 5,5 godina.
Ono što bih vam preporučila je da se poigrate glasom K. Nastojite ga što više poticati kroz igru, pjesmice, priče....vaša ga djevojčica ima, jer ga izgovara u sredini riječi, samo ga sad pokušajte usvojiti i na početku riječi i na kraju.


Poštovani,

treba mi jedan brz i stručan odgovor. Pre par meseci rađena mi je devijacija septuma i resekcija kohne. Posle operacije ne mogu
da kontrolišem glas jer sam pre operacije disala na usta, a sada imam taj problem dok izgovaram reči vazduh izlazi na nos i stvara mi nazalni glas. Šta bi mogla da uradim po tom pitanju? Da se ne čuje ta nazalnost.
 

Poštovani,

važno je da posjetite logopeda koji će vam pomoći naučiti novi način fonacije s obzirom na novi način disanja. Logoped vas treba vidjeti i čuti te nakon toga možete krenuti s konkretnim vježbama glasa.



Poštovani,

naš je problem velikih razmjera i čak seže u rad institucija. Nasa kći ima 10 god. i već dugo mrzi školu. Ujutro napravi i nama i sebi stres jer ne želi ustati iz kreveta, mada nije u pitanju nedostatak sna, jer ide u krevet u 8 sati uveče. Učitelji nove škole su ukazali da je jako loša u školi i da ne prati program. Manjka joj koncentracije i već smo radili testove po kojima ona ima psihičke i kognitivne poteškoće. Još uvijek ne zna na sat što uzrokuje nesnalaženje u vremenu. Prostorno je orijentirana i ide sama u školu do koje se mora voziti nekoliko stanica autobusom. Čita jako puno i savršeno kvalitetno. Voli čitati ali u školi
tvrde da ona ne zna pisati ispravno te da joj treba puno vremena da nešto napiše. Sada su je vratili u program 2. razreda mada bi normalno trebala ići u četvrti. Prethodno su, zbog problema s njom u vezi škole, dali ponoviti cijeli prvi razred. Matematika je nula. Uopće se ne snalazi s brojkama i govori nam da mrzi računati. Što da radimo? Već je bila 5 mjeseci na specijalnom pedagoškom odgoju, koji smo plaćali jako puno a ništa joj nije pomoglo, čak je postalo gore. Nakon toga je počela jako puno psovati i nas roditelje vrijeđati. Bitna je i činjenica da nema prijatelja a i ne želi se družiti u razredu. U vrtiću je imala dragu prijateljicu s kojom je krenula u prvi razred, ali su ih razdvojili u školi jer su na času bile previše zaigrane. Moja kći to nikad nije preboljela. Više se ne druže i mi smo odselili. Tu smo školu promijenili jer sam ja vidjela da s tom školom nešto nije u redu. Čak su nam kažnjavali kćerku iako nije kriva. Zatvarali su je samu u kancelariju direktorice. Nama čak nisu ni javljali, saznavali smo tek od djeteta kada dođe kući. Naša kćerka se osjeća jako neshvaćeno i krivo optuženo. Počela je biti i agresivna, prvo u školi pa prema nama. Mi kao roditelji smo imali loš odnos s tom školom jer su nam željeli ukazati da mi pravimo greške nebrigom i nemarom a u stvari se te traume našeg djeteta odnose upravo na školska zbivanja. Inače smo u Austriji. Tu zivimo i radimo i mislimo kako je našem djetetu napravljen destruktivan položaj u školi jer je već velika za treći razred i ne osjeća se dobro u školi. Bojim se da će mi dijete zaraditi teške posljedice od ovog njihovog sistema. Molimo vas za savjet i hitan odgovor.

Mi nešto moramo poduzeti. Napomenut ćemo i da je direktorica prve škole, mimo zakonskih propisa, informirala sljedeću školu o našem djetetu unatoč izričitom odbijanju od naše strane da bilo kakva iskustva u radu s našim djetetom opet pogrešno tumači u drugoj školi. Željeli smo našoj kćeri dati novi početak u novoj školi gdje će sve što je bilo ranije biti zaboravljeno. No to je direktorica uspjela spriječti i dala je novoj školi instrukcije kako da s njom rade. Već razmišljamo i o tužbi svih nadležnih institucija jer su nam kažnjavali dijete bez našeg znanja i jer su djetetu uzeli pravo da se brani od napadaja učenika u školi. Molimo vas da nam što konkretnije date upute što nam je činiti da spasimo našu kćerku. Hvala!
 

Poštovani,

opisani problemi i poteškoće zaista su opsežni i ozbiljni. Ono što bih vam ja savjetovala je da napravite kompletni pregled vašeg djeteta, što uključuje psihologa, logopeda, neuropedijatra i po potrebi ostalih stručnjaka ako vam se to predloži. Zatim sa cjelokupnom dokumentacijom sjednite s nekim iz obrazovnog sustava u koga imate povjerenja i donesite najbolju odluku u cilju djeteta. Da li će to biti posebni program ili neki oblik individualiziranog programa, nije važno, važno je ono što će vašem djetetu činiti dobro. Ako vi prihvatite preporučeni oblik školovanja i vaše dijete će se smiriti i biti će mu lakše. Također je svakako uključite u rad s psihologom ili nekim srodnim stručnjakom u cilju izgradnje pozitivne slike o sebi jačanju samopouzdanja. Cilj vam je dijete, ne škola i sustav. Tako dugo dok tražite "krivce" u sustavu i školi nećete moći napredovati. Okrenite se djetetu i sebi. Pomoć od nadležnih institucija uvijek možete tražiti, ali svi će vas tražiti dijagnostiku i nalaze i opis onoga što ste poduzeli.


Poštovani!

Imam unuka koji ide u 1. razred OŠ. Roditelji (kćer i zet), su poduzeli sve, i logopeda i psihologa. Psihologica smatra da je on sasvim u redu, drago i dobro dijete. Problem je u čitanju, spajanju slova. Kad mu to "klikne " bit će u redu, tako im je objašnjeno. Logopedica je sugerirala da se oboje samoglasnici, pa mu je tada krenulo. Ali sad su krenuli kontrolni i tu je nastao problem. On kod kuće savršeno zna, a u školi se zbuni. Zbog toga sad vidim da je žalostan i zabrinut. Iako učiteljicu smatram stručnjakom imam osjećaj kao da je pod povećalom. Bio je na nekom testiranju kod soc. pedagoga škole. Mislim da mu ne vjeruje kad kaže da mu se nešto dogodilo, kao da je dežurni krivac. Moguće je i da griješim, ali ne vjerujem da dijete baš sve laže. Psiholog škole kaže da nema šta s njim raditi. Želim mu pomoći. Šta da radim? Kako da to bude bezbolnije za njega? Zabrinuta nona.
 

Poštovana,

Normalno je da se brinete. Samo budite baka. Djetetu je ionako previše škole i zadaća, treba mu netko tko će se s njime igrati.
Analiza i sinteza često u početnom čitanju zna zapinjati, ali se uz redoviti rad i trening usvaja, samo zaista treba vremena.
Možete mu čitati i pričati priče, time ćete također poticati razvoj jezičnih i čitalačkih sposobnosti. Zatim sve igre koje uključuju rad ruku pozitivno utječu na razvoj grafomotorike i sposobnosti govora, a time posredno i na čitanje. Šetajte, mjesite kolače, izrezujte....neka dijete barem na trenutak ima osjećaj bezbrižnosti i veselja, a vi ćete mu zapravo na taj način više pomoći nego da do iznemoglosti iščitavate tekstove (treba i to, ali svakodnevno u optimalnom vremenu do pola sata, pa nakon toga odmor).


Poštovani,

imam nekoliko pitanja vezanih uz dislaliju i uvjerena sam kako mi možete pomoći. Inače sam studentica 2. godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i, kako sam bila na praksi, uočila sam da neka djeca imaju poteškoće s izgovorom različitih glasova. Iako sam tražila po stručnoj i internetskoj literaturi, nisam mogla pronaći pouzdan odgovor na ova pitanja:

Koliko djece školske populacije zahvaća poremećaj dislalije?

Koliko djece, od onih kojima je dijagnsticirana dislalija, odlazi
na logopedski tretman, a da je njihova terapija vezana uz dislaliju?

O čemu ovisi uspješnost terapije primijenjene dislaliji?

Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovorima. Lijep pozdrav.
 

Poštovani,

Dislalije, kao poremećaj izgvora češće su u predškolskoj dobi, tako da se većina izgovornih poteškoća do početka škole uglavnom riješi. Ostaju nam teži poremećaji ili dislalije s kojima se nije radilo. Tako da je taj postotak varijabilan, smatra se od 3-5% prema nekim autorima.
Od dijagnosticiranih dislalija oko 99% djece započinje logopedske vježbe.

Uspješnost primjenjenih postupaka pri pravilnom usvajanju glasova ovisi o brojnim čimbenicima. O izgovornoj poteškoći - blaža-teža, vremenu nastanka poteškoće, od progovaranja ili kasnije, kakva je anatomska struktura govornog aparata, stanje sluha i sposobnosti slušanja, zatim kakva je pažnja i koncetracija djeteta, njegove sposobnosti imitiranja, a vrlo je važna i upornost u dolascima logopedu, kao i svakodnevno vježbanje prema uputama logopeda.....i brojni drugi čimbenici koji su u početku često i nevidljivi.

Govor se uči govorenjem. Logoped vam dođe kao trener, uoči problem, savjetuje način otklanjanja, zadaje vježbe, a vi, dijete i roditelj, trebate trenirati. Kada se ostvari dobra suradnja, logoped, dijete i roditelj, rezultati ne izostaju.


Dalje >>>

 

Čituljica

 

Mozgalice i zadaci za razvijanje memorije, koncentracije i zapažanja

Mozgalomanija

 

CD sadržaji

Čista Petica I - VIII
Matematika 1-4
Matematika 5-8
Mozgalomanija
Predškola
Slovarica
Čituljica 1, 2, 3
Učimo boje, brojeve, životinje
ZOO enciklopedija
Origami za djecu
Kako vidim slova

 

Newsletter

Ukoliko želite primati obavijesti o našim novim izdanjima ne zaboravite se upisati na našu mailing listu.

 
Upiši se Ispiši se  

  

 

Home | O nama | Proizvodi | Uvjeti prodaje | Kontakt | Artmedia © 2004-2017 | Uvjeti korištenja | Oglašavanje